Zeleznik BRE!
   
  ZeleznikBRE!
  Istorija Zeleznika
 

Istorija

Naselje Železnik je jedno od najstarijih u okolini Beograda. Najstarija ljudska naseobina koja se nalazila u ataru današnjeg Železnika može se datovati u II ili III vek nove ere, pošto je prilikom izgradnje fabrike Ivo Lola Ribar na lokalitetu Kalemi pronađen rimski sarkofag. Natpis sa sarkofaga na latinskom jeziku nam daje svedočanstvo o boravljenju starih Rimljana na prostoru današnjeg Železnika. Sam spomenik je iz II ili III veka nove ere i odnosi se na rimskog legionara Klaudija Valentijana, dekuriona u pomoćnom odredu legije koja je tu bila stacionirana i na njegovu ženu Lucilu. Arheolozi smatraju da se u blizini sadašnjeg Železnika nalazilo rimsko utvrđenje u kojem su se nalazile topionice srebra i železa.
Podatak o topionicama kao i samom razlogu za ime Železnik nalazimo u delu Austrijanca Feliksa

Kanica “ Srbija-zemlja i stanovništvo od rimskog doba do kraja HIH veka’’. Kanic piše Samo ime Železnika, mesta koje leži nešto zapadnije( od Avale), i ostaci tamošnjih velikih topionica, ukazuju na nekadašnju proizvodnju železa. U narodnom predanju postoji još jedna teorija o preradi železa, po kojoj je ruda vađena u Sremčici, na lokalitetu Provalija, a u Železniku je topljena. Istorija Železnika u periodu od III-XV veka se za sada može samo generalno rekonstruisati uz istoriju Beograda i okoline, pošto za sada u tom periodu nema pisanih podataka koji se odnose na ovo mesto. Selo je najverovatnije postojalo kroz sav ovaj period, a ime Suhi Železnik poimenično se prvi put pominje u turskim izvorima 1528-30. godine u popisu Vlaha beogradske nahije. Iako je prvi pisani pomen o selu tek iz 1528-30. godine možemo prilično poudano pretpostaviti da je ovo selo postojalo i u vreme despotovine Srbije u XV veku. Za sada je ovo samo pretpostavka koja se može povezati sa toponimom koji se nalazio u ataru sela, a koji se zvao Mađarsko groblje. Ovaj toponim nam ukazuje na mogućnost formiranja sela po prelasku Beograda i okoline u ruke despota Stefana Lazarevića, 1403. godine. Železnik se posle pada Srbije pod osmansku vlast 1459. godine nalazio na samoj granici između opet ugarskog Beograda i turskog Žrnova na Avali, praktično na ničijoj zemlji, sve do 1521. godine kada je Sulejman II osvojio Beograd. U Prvim provedenim katastarskim popisima Beograda i okoline nalazi se i selo Suhi Železnik koje je predak današnjeg Železnika. Suhi Železnik je zauzimao prostor od Čukarice, preko Makiša, do Ostružnice i graničio se sa livadom Makiš na obali reke Save, a sa druge strane su bila sela Drenjska i Donja Ostružnica, dok je samo selo bilo verovatno na uzvišenijem mestu uz današnju ulicu Ivo Lole Ribara. U jednom kasnijem turskom popisu iz 1560. godine dolazimo do još jednog značajnog podatka vezanog za istoriju Železnika. To je svedočanstvo o postojanju nekadašnjeg manastira PREVELIKA koji se prvi put pominje u ovom popisu. Pouzdano se može reći da je manastir sagrađen u periodu između 1536. i 1560. godine i da su se monasi uz redovne verske i duhovne aktivnosti bavili zemljoradnjom i proizvodnjom vina.

PERIOD AUSTRIJSKE VLADAVINE 1717-1739

U ovom periodu opet se u pisanim dokumentima pominje selo Železnik. Najznačajniji podatak nalazimo u izveštaju egzarha Maksima Ratkovića iz 1733. godine, pominje se selo Železnik i crkva koja je u njemu te godine bila napravljena.

TURSKO AUSTRIJSKI RAT 1788-1791

Iz ovog rata ostala je zapamćena bitka u kojoj je odred „frajkora“ pod vođstvom kapetana Radiča Petrovića i Vlajka Stojkovića( najverovatnije žarkovačkog kneza) razbio Turke kod Kučuk-Huseinove vodenice, u blizini Železnika, gde su Srbi posekli 40 turskih glava.

PRVI SRPSKI USTANAK

Organizatori i vođe ustanka u Železniku bili su braća Arsenije i Đorđe Milovanović Guzonja koji su u to vreme bili jedni od čuvenijih ljudi u okolini Beograda. Nažalost o Arseniju danas nema nikakvih podataka dok je Đorđe učestvovao u svim pripremama za ustanak, na Ostružničkoj skupštini 1804. godine i na pregovorima sa dahijama kod austrijskog generala Ženeja. Najveći pokazatelj koliko je poverenja Karađorđe imao u Đorđa Milovanovića jeste njegovo postavljenje za nadziratelja grada beogradskog. U toj službi Đorđe je ostao da 21. septembra 1813. godine. Za vreme svog boravljenja u beogradskom gradu, Đorđe je ozidao na Dorđolu, van grada, jednu lepu česmu, koja se zvala Guzonjina češma. U samom Železniku i njegovoj okolini u prve dve godine ustanka bilo je mnogo sukoba, a jedna od većih bitaka, u kojima su učestvovali i tadašnji ustanici iz Železnika, odigrala se kod Belih Voda 1806. godine.

DRUGI SRPSKI USTANAK
Ustanici iz Železnika i Ostružnice su takođe uzeli učešće u borbi protiv Turaka i okupljali su

se u vojsku kapetana Nikole Stankovića iz Ostružnice,a logor im se nalazio u neposrednoj blizini Železnika. Zadatak im je bio da paze na kretanje Turaka iz Beograda i na Obrenovac. Ustanici iz Železnika i Ostružnice učestvovali su u oslobađanju Paleža (Obrenovca) zajedno sa ustanicima kneza Miloša i Jovice Milutinovića.

ŽELEZNIK U PERIODU 1815-1914

Administrativnom podelom Železnik je u Miloševoj Srbiji ostao u sastavu Beogradske nahije i Posavske knežine sve do 1830. godine. Sretenjskim ustavom iz 1835. godine i novom administrativnom podelom, Železnik je pripao Posavskom srezu, a novom podelom iz 1856. godine pripao je srezu Vračarskom. Kao veće selo u srezu Železnik je imao svoju opštinu, izuzev perioda sa kraja HIX veka, kada je odlukom ministra unutrašnjih poslova ukinuta Železnička opština i formirana jedinstvena Žarkovačka, sastavljena od tri sela: Žarkovo, Železnik i Kneževac.

SRPSKO TURSKI RAT 1876-1878

Meštani Železnika su takođe bili učesnici ovog oslobodilačkog rata. Niš i Vranje su oslobodili borci iz Šumadijskog korpusa u kojem je bilo i dosta vojnika iz Železnika i okolnih mesta, pod komandom generala Jovana Belimarkovića. Podataka o poginulim ili ranjenim borcima iz Železnika nema, ali se zato u porti moštaničke Crkve nalaze grobovi nekoliko njihovih meštana koji su poginuli u ovim ratovima.

RATOVI 1912-1918

Selo Železnik dalo je 220 žrtava u ovim ratovima, od kojih je njih 20 poginulo u dva Balknska rata. U periodu od 1915 do 1918. godine Železnik je bio pod austrijskom okupacijom, a prilikom prvog upada Austijanaca u Železnik krajem 1914. godine u zarobljeništvo je odvedeno skoro sve muško što se zateklo u selu. Od njih 120 samo se tridesetak vratilo iz ropstva.Najviše ih je bilo internirano u logor Nežider i nešto manje u Nedmeđer. Svim poginulim borcima i žrtvama rata, 1919. godine podignut je spomenik u porti železničke crkve Svetog kralja Stefana Dečanskog.

DRUGI SVETSKI RAT

Železnik je po drugi put bio okupiran 1941. godine od strane fašističke Nemačke. Okupacija je trajala sve do oslobođenja u oktobru 1944. godine koje je donela Crvena armija uz pomoć malobrojnih partizanskih četa. Treba istaći da za vreme okupacije Nemci nisu ubili ni jednog meštanina iz Železnika. U ovom ratu Železnik je dao 62 žrtve, od kojih je velika većina poginula na Sremskom frontu.

RATOVI 1991-1999

U građanskom ratu 1991-1195. godine koji je besneo na prostoru bivđe SFRJ i za vreme vazdušnih udara NATO snaga na SR Jugoslaviju 1999. godine Železnik je dao 8 žrtava.

RAZVOJ STANOVNIŠTVA:

 

BROJ KUĆA PO GODINAMA

1530 - 14
1536 - 23
1560 - 19
1780 - 20
1820 - 67
1830 - 84
1866 - 116
1900 - 198
1914 - 250

 

BROJ STANOVNIKA PO GODINAMA
1900 - 1 562
1921. - 1 987
1961. - 10 727
1971. - 16 912
1981. - 19 731
2002. - 20 851

 

 

 

 

 

preuzeto sa: wikipedia

 
  Today, there have been 2 visitors (7 hits) on this page! Zeleznik BRE!  
 
Uredili: Mladens & AfroMeda. Sva prava su zadrzana. Copyright (c)2008 zeleznikbre.page.tl & AfroMeda & Mladens | Designed by Mladens & AfroMeda This website was created for free with Own-Free-Website.com. Would you also like to have your own website?
Sign up for free